19.

Budi tu kad nas nema, osmeh sačuvaj taj, ljubim nju, a ti njega i svakog puta je kraj. Budi na starom mestu hoću osmeh, neću bes, pusti našu pesmu tebi čuvam zadnji ples.

A.B.  (via plaavkaa)

(Source: izgubljen-slucaaj, via foreveralone3blr)

Noć. Prekrasna ljetna noć. Negdje je oko četiri sata u jutro. Nekim čudom sam otvorila oči i onako mahinalno, kao i uvijek pomislila na jednu osobu. Sva nekako razočarana, okrećem glavu na drugu stranu, pokušavajući da zaspim ne misleći na njega. Tjeram ga iz glave, ubijam ga svakim djelićem sebe. Otimam se. Ne dam se. Ne. Nisam više ja ona stara, ne. Neće biti onako kako on hoće. Pokušavam misliti na nešto drugo. Preusmjeravam svoje misli na neke gluposti. Razmišljam o putovanju, razmišljam o pjesmama. Pokušavam se sjetiti tekstova… Ali, ne uspjeva mi. Ponovo se vrati, kao da mi to radi namjerno. Ne dopušta mi da zaspim, ne dopoušta mi da pređem preko njega. Hmm.. Tako znači. Dobro igrat ćemo takvu igricu. Ako si odlučio ne pustiti me da spavam, i ako si ti večeras odlučio da me mučiš, pokušat ću i ja tebe.
Počinjem polahko, lagano s nekim uvodom. Postavljam pitanja, jedno za drugim. Pokušavam ga mučiti, kao što on muči mene. Samo mi se smije, ne želi mi se suprostaviti.
Pokušavam biti grublja, i tu mu zaokupim pažnju.
‘Aha, evo nas. Sad me primjećuješ kao, jel? Bravo, bravo! Ne, ne, ne. Boljeće i tebe ovo, da znaš. Nisam sama u svemu ovome. Okreni se, pogledaj me. Ne budi tetkica. Znaš koliko si me povrijedio, i koliko sam ti puta prešla preko svega. I ti sve to ponovo radiš. Zašto? Pobogu, zašto? Pusti me više. Ne, gledaj me u oči kad ti pričam. Gledaj me! Kad me već nećeš da popustiš onda me gledaj. Bar me saslušaj, toliko sam zaslužila. Ako sam već jedina djevojka koju si volio, kako kažeš, onda me saslušaj. I možeš ići. I nikad se ne vratiti.’
Na ovu moju zadnju rečenicu se već okreće, u očima mu vidim neku čudnu iskru, nešto što kod njega još nisam viđala. I tu shvatim jednu stvar, da je on zapravo to i htio, kao da sam ja bila ta koja ga je držala sve vrijeme tu. Na taj njegov pogled se slomim.
’ Zapravo, ti i nemam šta reći. Možeš otići i više nikad se ne vratiti. Vrijeme ti je.’
I gledam ga kako se polahko gubi u magli. Sama prepuštena noći, borim se sa suzama. Koliko god me povrijedio, i koliko god suza prolila za njim, rastanak s njim svaki put isto boli. Dok gušim jecaje da me ne čuju kako plačem, iz transa me u javu vraća telefon. Otključavam, gledam u poruku… Nepoznat broj. Broj koji sam davno obrisala. Broj koji još uvijek znam napamet.
Pisalo je ‘Prestani me sanjati, sutra ranim.’

(via i-am-here-without-you-baby)

(via tvoje-oci-te-noci)

Priznat ću ti nešto. Nijednom muškarcu do sada nije uspjelo da okupira moje misli u krevetu pred spavanje, kao tebi. Zaplačem zbog svega tužnog s tobom. Neispunjenog. Zabranjenog. Nemogućeg. A onda izmame osmijeh sve lijepe stvari, svaki tvoj pogled, osmijeh, provokacija. Da si bar tu, samo dok ne zaspim. Da zaboravim da moram glumiti da mi nije stalo, bar kratko.. Stalo mi je, o još kako.
TotallyLayouts has Tumblr Themes, Twitter Backgrounds, Facebook Covers, Tumblr Music Player and Tumblr Follower Counter